Žižkov eko-komunizem

    Nekaj odlomkov iz Žižkovega sestavka v Jutranjem Listu:

    Paradigmatska kategorija koja razotkriva bespomoćnost znanosti i istodobno je prikriva varljivim zaslonom ekspertnog uvjeravanja je “granična vrijednost”: koliko još možemo “sigurno” zagađivati naš okoliš, koliko fosilnih goriva možemo spaliti, koliko otrovnih supstancija još ne prijeti našem zdravlju i tako dalje (ili, u rasističkoj verziji, koliko stranaca može naša zajednica integrirati bez ugrožavanja vlastitog identiteta). Očit je problem da, zbog nerazvidnosti situacije, svaka “granična vrijednost” ima aspekt fikcije ili arbitrarne simboličke intervencije u realnost – možemo li stvarno biti sigurni da je razina šećera u našoj krvi koju propisuju liječnici ispravna tako da smo u opasnosti ako je veća, a sigurni ako je niža?

    Posljedica tog ograničavanja našeg znanja ne znači da ne bismo trebali preuveličavati ekološku prijetnju. Naprotiv, moramo biti još predostrožniji kad je o njoj riječ jer je situacija dubinski nepredvidiva. Recentne dvojbe o globalnom zatopljenju ne signaliziraju da stvari nisu pretjerano ozbiljne nego da su kaotičnije nego što smo mislili i da su prirodni i socijalni čimbenici zamršeno povezani. Dilema u vezi s današnjim prijetnjama ekoloških katastrofa jest: ili ih shvaćamo ozbiljno i odlučujemo danas učiniti stvari koje će se, ako se katastrofa ne dogodi, činiti smiješnima ili nećemo učiniti ništa i izgubiti sve u slučaju katastrofe.

    Najgore je ako izaberemo sredinu, da poduzmemo ograničenu skupinu mjera – u tom slučaju ćemo propasti što god se dogodilo.

    /…/

    Jedno je sigurno: morat će se radikalno redefinirati nacionalni suverenitet i pronaći nove razine globalne suradnje.

    /…/

    Zahtijeva se:

    – striktno egalitaristička pravda: svi bi ljudi trebali plaćati istu cijenu u eventualnom odricanju, tj. netko bi trebao odrediti za cijeli svijet iste norme po glavi potrošnje energije

    – teror: nemilosrdno kažnjavanje svih koji krše zadane protektivne mjere, uključujući ozbiljna ograničavanja liberalnih “sloboda”, tehnološku kontrolu očekivanih kršitelja zakona

    – voluntarizam: jedini način za suprotstavljanje prijetnji ekološke katastrofe je kolektivnim odlukama širokog spektra koje će se suprotstaviti “spontanoj” imanentnoj logici kapitalističkog razvoja.

    I konačno, ali ne posljednje, sve to kombinirano s vjerom u ljude: okladiti se da velika većina ljudi podržava tako oštre mjere, vidi ih kao svoje i spremna je sudjelovati u njihovoj provedbi.

    /…/

    Jednom smo to zvali komunizmom.

    PUSTITE KOMENTAR

    Vpiši svoj komentar!
    Prosimo vpišite svoje ime

    This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.